Što nas sputava da živimo izvanredan život?

19 veljače, 2023

Znate li koja je prva i najveća stvar koja ljude sputava da žive izvanredan život?

Nisu to stvari… nije to okolina… nije to novac… nije to energija…

To je jedna jedina riječ koja kontrolira vaš um više od svega na ovoj planeti :

STRAH !!

Strah od neuspjeha, strah od nepoznatog, strah o tome što će okolina misliti, strah da vas najbliži više neće voljeti strah da niste dovoljno dobri, strah da ne iskoristite svoj puni potencijal…

Svi ti strahovi vas koče, zadržavaju, ne dozvoljavaju vam da napredujete.

Svi se mi bojimo promjena i izlaska iz poznatog okruženja gdje se osjećamo sigurni.

I to je normalno. I to je u redu.

Ali, ako skupite hrabrosti, ako poduzmete nešto i izađete iz te kutije, shvatite da postoji i nešto više, nešto puno ljepše, puno uzbudljivije… nešto što te čini radosnim i ponosnim.

Većina ljudi zna što treba raditi da bi bili sretniji i zadovoljniji, ali odustaje zbog STRAHA.

I ja sam imao raznorazne strahove, živio po obrascu, uljuljkao se u monotoniju i “sigurnost svakodnevnog života”.

Kad se predate strahu, on vas blokira na mjestu. I tako “zapinjete” u životu, tako vam svaki dan postaje isti, vrtite iste priče, zaboravite vaše snove, zaboravite ŽIVJETI.

Ti strahovi u nama su nastali od priča koje si pričamo, priča koje naš um i naše misli stvaraju.

Misli koje si ponavljamo iz dana u dan, godinu za godinom postaju naša uvjerenja. A naša uvjerenja kreiraju našu stvarnost.

Mi sami stvaramo naše priče. Ali, nažalost, uglavnom pod utjecajem drugih – roditelja, okoline, medija – i čestim ponavljanjem tih priča počinjemo i sami vjerovati u to. Time gradimo “naša” uvjerenja, a onda se po tim uvjerenjima i ponašamo. Radimo ponovno sve isto kao što su radili naši roditelji, kao što rade naši susjedi, naši poznanici… I to se nastavlja tako u nedogled.

Tako da sam i ja živio “moju priču” koju su mi drugi ispričali i uvjerili da tako mora biti.

I to je trajalooooo… međutim, srećom, došao sam do onog stadija gdje sam se zapitao:

Koja je svrha života ako zadnjega sata svog života shvatiš da si živio život svoje majke, susjeda ili društva?

I gdje smo mi u tome, u kojoj fazi života? Kada smo izgubili one gusare i istraživače novih svjetova, koji su oduvijek bili u nama? Gdje su ona uzbuđenja, one akcije, one avanture o čemu smo maštali kao djeca, o čemu su nam pričali i što je uvijek bilo rezervirano samo za neke druge – najčešće su to bili glavni likovi u knjigama, filmovima…

A danas, te glavne likove zamjenjuju sve više i više ljudi iz susjedstva, obični ljudi, kao i mi, koji su uspjeli u različitim vidovima i područjima života… i svakodnevno svjedočimo o njihovim uspjesima.

Znači…moguće je!!

Davno sam odlučio da me više raznorazni strahovi i usađena uvjerenja neće zaustavljati u kušanju nektara istinskog života.

Imao sam, kao i svi, izuzetno puno strahova… velikih, malih, kompliciranih, jednostavnih, banalnih, a isto tako i gotovo neopisivih.

Ali sa svakom pobjedom nad tim jednim strahom, bio sam korak dalje od starih uvjerenja i korak bliže ispunjenijem i ljepšem životu.

I svaki taj mali korak me je činio još snažnijim, te mi je bilo sve lakše i lakše suočavati se sa svakim novim strahom, gledati ga ravno u oči…. a zatim ga jednog po jednog i rješavati.

Kada vam to postane pod normalno, vidite i sami da to u biti i nije tako strašno, te da ne znači da ćete svaki puta zaglaviti ili upasti u rupu.

Uglavnom, ako sam mogao ja koji sigurno nikada nisam bio među hrabrijima, niti u djetinjstvu, niti u školi… onda možete zasigurno i vi. 

Bitno je “samo” krenuti.

Samo da vas upozorim! To nikako, nikako nije lako…ali, vjerujte mi, VRIJEDNO JE svakog trenutka, svake sekunde toga straha.

Jeste li spremni zakoračiti prema svojim strahovima ?

Jeste li spremni za promjenu načina razmišljanja?

Podijeli na društvenim mrežama

Pratite me
Najnovije sa bloga