Upoznajte Sašu

Njena priča mi je osobito prirasla srcu jer smo se znali godinama, a tek smo prije dvije godine počeli pričati ozbiljnije o stvarima koje nas muče i tište.

Ali da ne prenosim, najbolje je da pročitate njezinim riječima kako se osjećala i u kakvoj je situaciji bila…

„Meni je sve to što je Miroslav počeo pisati prvo na svom privatnom Facebook profilu imalo smisla, jer i ja sam se godinama osjećala kao on. Frustrirano, pa onda već i pomalo pomireno s tim da je to to – postigla sam sve u svom životu i sad čekam da taj život završi. Životarim, hodam kao u nekakvom polusnu iz dana u dan razmišljajući je li ovo sve što ću doživjeti narednih četrdeset godina.

Nemojte me krivo shvatiti, i ja sam kao i Miroslav imala divnu obitelj, siguran i stabilan posao, krov nad glavom, dovoljno novaca da si kupim ono najnužnije. No to mi nije bilo dovoljno. Meni nije. Osjećala sam u sebi da mogu više, da trebam više, i da zaslužujem više.

Što točno? Nisam imala pojma jer u mojoj glavi je bila magla svakodnevice u sve se vrtjelo samo oko plaćanja namirnica, pripremanja obroka, održavanja kuće urednom, odlaženja na posao na vrijeme, obavljanja istog najbolje što znam i umijem, dolaska kući i vegetiranja pred TV-om ili uz knjigu.

Iz dana u dan sam se pitala kako bi bilo osjetiti ono uzbuđenje koje sam osjećala prije dvadeset godina? Kako bi bilo opet imati takvu strast za životom? Takvu glad za više, bolje? No kako nisam ispred sebe imala nikakve ciljeve, ništa me nije niti motiviralo da idem u ovom ili onom smjeru. Lutala sam kao zombi, čini mi se, među drugim zombijima, predugo.

Onda sam se malo-pomalo počela osvješćivati čitajući njegove statuse, no najveći preokret je krenuo u grupi koju je pokrenuo na Facebooku gdje sam vidjela da nisam jedina koja se tako osjeća, da nisam jedina koja ima osjećaj da je zapela u rutini koja mi više nije dovoljna, da ima puno drugih ljudi koji također osjećaju da ovo ne bi trebalo biti sve od života, već da sigurno postoji nešto više, za svakoga od nas.

Malo-pomalo počela sam uz Miroslava i ja raditi na sebi, shvaćajući da je to proces i da to traje i da se ništa neće dogoditi preko noći. Prvo treba presložiti ladice u glavi, poslagati ih po prioritetima, napuniti ciljevima, organizirati ih prema planovima a onda krenuti s jednom po jednom ladicom.

No kad otvorite jednu, vidjet ćete da ćete vrlo brzo poželjeti otvoriti i drugu, ili ćete imati čak i dvije ili više otvorenih istovremeno jer nakon nekog vremena shvatit ćete ono najbitnije – VI TO MOŽETE.

Osjećaj – JA TO MOGU – je nešto najbolje ikad doživljeno.“

Ako se i vi nalazite u sličnoj situaciji kao i Saša i osjećate da ovo ne bi trebalo biti sve od života, pozivam vas da se prijavite na online savjetovanje „U Četiri Oka“ : https://calendly.com/mstresnjak/1na1

Želite promijeniti svoju priču?

Tu sam za tebe,

Miroslav